Cesto hodam hodnicima maste, cesto se i izgubim,
ko me gleda sa strane, misli da ludim
cesto i jeste tako,
danas biti “normalan” nije lako.
Biti “normalan”, jer cesto ne znam sta to znaci, cemu vodi,
cesto cudna zelja u meni se rodi
da sve jednim pokretom izbrisem,
ili da nastavim da pisem,
zivot, stranicu po stranicu
jer zivot uz ulovku nije dao gumicu!
